Iz Novega mesta je diakon Franci Koncilija romarje pospremil v župnijo Šmarjeta, kjer so se udeležili župnijske sv. maše, ki jo je daroval novomeški kanonik dr. Janez Gril, pridigal pa je p. Marijan Šef. Po maši je vicepostulatorka s. M. Ozana Krajačić predstavila petero sester, ki so decembra 1941 v bosanskem Goraždu darovale svoje življenje za Gospoda; njihov grob je reka Drina. S. Ozana je povedala, da se je glede beatifikacije drinskih mučenk ravno minulo sredo, 24. februarja, teološka komisija v Rimu soglasno izrekla pritrdilno. Nato so romarji obiskali rojstno hišo s. Krizine v bližnji vasi Zbure. Popoldne so se odpravili še v Malo Lipje, rojstno vas s. Antonije v župniji Hinje, sedaj Žužemberk.
Z obiskom rojstnih krajev in župnij drinskih mučenk so se romarjih Bogu zahvalili za njihov izjemen zgled, dejavno ljubezen do ubogih in stanovitnost v veri, pa tudi za predano služenje vseh 70-ih Slovenk, ki so se do danes Hčeram božje ljubezni (Filiae Divinae Caritatis - FDC) pridružile na Hrvaškem in v Bosni. Morda bodo že letos ali v prvi polovici prihodnjega leta drinske mučenke razglašene za blažene.
Romarski potopis v izvirnem, hrvaškem jeziku:
Hodočašće u biskupiju Novo Mesto
Putem dviju Drinskih mučenica - s. Krizine i s. Antonije
Putem dviju Drinskih mučenica - s. Krizine i s. Antonije
Dana 28. veljače 2010. hodočastilo je petnaest sestara Kćeri Božje ljubavi s 40-tak vjernika laika, štovatelja Drinskih mučenica iz Granešine i okolice, u rodnu biskupiju dviju Drinskih mučenica, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan. Molitvena i raspjevana atmosfera u autobusu, s često zapjevanom pjesmom posvećenoj našim mučenicama „Mučenice ljubavi“, bila je duhovna priprema za pohod rodnim mjestima i župama uz koje su bile vezane ove dvije naše sestre.
Prožete zahvalnošću za ove uzore vjere i vjernosti, Drinske mučenice, stigle smo na naše prvo odredište, u katedralu sv. Nikole u biskupiji Novo Mesto. Srdačno smo primljene od katedralnog župnika Silvestra Fabijana, a nakon zajedničke molitve s poviješću katedrale upoznao nas je na hrvatskom jeziku g. Matija Linković. U biskupskom dvoru primio nas je mons. Andrej Glavan, biskup Novog Mesta. Susret s ocem biskupom, koji će nam ostati u sjećanju zbog srdačnog gostoprimstva i jednostavnosti, ovjekovječili smo zajedničkom fotografijom. Ovaj susret završio je biskupovom željom za dolaskom sestara Kćeri Božje ljubavi u ovu biskupiju iz koje potječu s. Krizina i s. Antonija. Što reći na ovo, nego – „Čudesni su putovi Gospodnji!“, pa tko zna?!
Dionici ovog našeg cjelodnevnog hodočašća bila su i dva Slovenca. Trajni đakon g. Franci Koncilija, koji je uvelike zaslužan za organizaciju ovog, možemo reći, povijesnog hodočašća – za nas sestre i vjernike laike iz Hrvatske, te pater Marijan Šef, isusovac, koji je svojim člancima u slovenskim crkvenim novinama pronosio glas o mučeništvu Drinskih mučenica u Sloveniji.
Drugo odredište bila nam je župa Šmarjeta u kojoj smo, zajedno sa župljanima, u 10 sati slavili sv. Misu koju je predslavio mons. Janez Gril, kanonik, u koncelebraciji s p. Marijanom Šefom, s tajnikom biskupa, vlč. Tomažem Marasom i trajnim đakonom, g. Francijem Koncilijem.
Nakon popričesne molitve, s. Ozana Krajačić, vicepostulatorica kauze, upoznala je župljane rodne župe s. Krizine sa životom i mučeništvom Drinskih mučenica, a na poseban način s njihovom župljankom koja je u ovoj crkvi primljena u krilo Crkve. Također je u ovoj župi primila sakramente pričesti i potvrde. Sestra Ozana je izrazila vjerovanje da je s. Krizina u ovoj crkvi primila poziv od Gospodina da ostavi obitelj, domovinu i pođe u Bosnu gdje će dragovoljno darovati svoj život iz ljubavi prema Kristu i u obrani svoje boguposvećenosti. Četverodnevni križni put sestara završava na Kalvariji, tj. u vojarni u Goraždu 15. prosinca 1941. Sestre se na nasrtaj četnika, bacaju kroz prozor gdje ih vojnici dolje dočekuju i usmrćuju noževima te ih bacaju u rijeku Drinu. Mi molimo da ovaj događaj postane pjesma Bogu što ju je ispjevao život, ali i smrt sestara, čiju tajnu čuva Drina.
Poslije euharistijskog slavlja ostali smo u tišini i molitvi preporučujući se zagovoru s. Krizine da po uzoru na sve njih, Drinske mučenice, ustrajemo na putu dobra i služenja bližnjemu, te na spremno i radosno darivanje vlastitog života Bogu i čovjeku u svakodnevici.
U nadi živimo da će ovaj susret u Šmarjeti biti i župljanima i nama hodočasnicama novi poticaj za štovanje Drinskih mučenica. Zahvaljujemo gospodinu župniku na srdačno iskazanoj dobrodošlici.
Naše treće odredište bio je odlazak u Zbure, rodno selo s. Krizine. Njezina rodna kuća još je uvijek iz onoga doba, ali obnovljena. Dočekali su nas rođaci i gospođa Jožica Dolensek koja je 2002., u suradnji s g. Francem Cvelbarem, uredila i tiskala knjigu o dvjema slovenskim Drinskim mučenicama. Ovdje nam je ukratko ispričan život s. Krizine, koju je već životna situacija njezine obitelji polako pripremala za palmu mučeništva. Njezina majka ostala je sama sa šestero djece, a ona tada, zbog majčinog krhkog stanja, preuzima brigu za obitelj. Sve je to, a da nije ni sama znala, bio tek mali dio velike žrtve koja će se od nje tražiti.
Ovaj naš posjet rodnoj kući bio je popraćen i od strane slovenske televizije. Nakon rodne kuće i tople dobrodošlice rodbine s. Krizine, pošli smo na ručak u restoran u selu Zbure. Za ručak zahvaljujemo dobroti gradonačelnice Šmarjeških Toplica, gđi. Bernardi Krnc.
Pohod župi Žužemberk – u kojoj je druga slovenska mučenica, s. Antonija, primila sv. pričest – bio je naše četvrto odredište. Stara župna crkva je porušena, a nova izgrađena. Tu nas je dočekao i primio župnik Franc Vidmar te nam ukratko prikazao povijest župe. U njegovoj pratnji pošli smo za Malo Lipje, rodno selo s. Antonije. Ovdje nam se dogodila jedna zanimljivost. Do kuće nismo mogli doći autobusom, već smo morali pješačiti dio puta. To nam je bila prilika za promišljanje o životu te sestre koja je za trpljenje i križ znala već od svoje mladosti, ranom gubitku oca i majke tako te o njoj brigu preuzima teta Marija. Razgovor nas hodočasnika bio je prožet mišlju o njoj, sjećanjem na njezinu vedrinu, prijaznost, uslužnost, jednostavnost te potpuno predanje Božjoj volji, što je posvjedočila i svojim mučeništvom. Njezina daljnja rodbina radosno nas je dočekala i pokazala nam mjesto gdje se nalazila njezina kuća.
Nakon toga pohodili smo župu Hinje i župnu crkvu, također vezanu uz s. Antoniju jer je u njoj primila krštenje. I ovdje je stara crkva srušena, a zatim je sagrađena nova.
Posjetom rodne župe s. Antonije završilo je i ovo naše hodočašće biskupijom Novog Mesta.
Zahvaljujemo Bogu za pet naših sestara Drinskih mučenica koje su dokazale životom i smrću da im je Isus vrjedniji od svega te su zato položile svoj život da bi ga sačuvale zauvijek.
Hvala Bogu za sve dobre ljude koji su doprinijeli organizaciji ovog hodočašća, za sve one koje smo susreli te molimo da svi zajedno budemo jedno u Kristu poput uzora vjere i ljubavi, Drinskih mučenica.
Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego zajedno s našim sestrama mučenicama uskliknuti: „Velika nam djela učini Gospodin!“
s. M. Antonija Lučić, FDC
